Boris Leiner:Zašto neće propasti rock’n’…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Boris Leiner – legenda koja stvara glazbu, otkopava strahove i ljubavi, i iskreno slijedi valnu dužinu Više sile

Kada me prije nekoliko moj friend Boris Lener pozvao u ''Sax'' na uvodni koncert novog nosača zvuka kojeg su složili on i Mišo Hrnjak prvo sam se zaprepastio. Potom se pojavila bojazan kako ritam sekcija legendarne ''Azre'' možda i nije to, no dobra svirka i luda noć posve su otklonile sumnje. Iako je Mišo ličio na neku svetu sliku s raspuštenom sijedom kosom kaj je sezala sve do guzice, a Leiner u bijelom sakou ličio na bubnjara koji svira u bendu koji prati vječnog Frenkija Sinatru, ova dvojica veterana naše umjetničke scene pokazala su da i dalje stvaraju moćan zvuk. Dok je tako, unatoč slobodnom kapitalizmu, prostim grafitima i poskupljenju svega osim pameti i ljepote, rock n roll ne bu propal.

Što misliš o tome kako je nedavno izdanje tvojeg i Hrnjakovog glazbenog „Viša sila“ pravo osvježenje na hrvatskoj glazbenoj sceni, čudo pozitivne energije kakvu dugo nismo čuli?

Leiner: Ah, thanks, stari moj. Je! To je i moje skromno mišljenje. Naime, kad smo se Mišo i ja ponovo sreli nakon oho-ho godina, u nama se naglo probudio entuzijazam, kreativni žar i volja za sviranjem i snimanjem. Kao što se može čuti to je rezultiralo kvalitetnim i zrelim albumom. On je stilski raznovrstan ali organski povezanim muziciranjem. Posebno bih istaknuo našeg gitaristu, Miljana Bakića koji je svojim praskavim gitarama i virtuoznim sviranjem energizirao pjesme na ''Višoj sili''. Ha, ha! Snimalo se opušteno i u veselom ozračju. Bez grčenja i nervoze koja inače često prati takve projekte, naravno, i to zahvaljujući mladim ton majstorima Surki i Leu. Pobijedili su svojom ležernošću. Hvala im.

Ritam sekcija legendarne ''Azre'', Boris Leiner i Mišo Hrnjak, tako sada nakon punih 28 godina pauze, od albuma ''Filigranski pločnici'', ponovno zajedno svira. Možemo li očekivati još kakvo čudo te vrste?

Leiner: Ako misliš na povratak Jonnyija i okupljanje ''Azre'' ondak, ipak, zaboravi. Huh! Ne znam. Možda u nekoj budućoj inkarnaciji. No, Mišo i ja smo na istoj valnoj dužini, i sve dok nas to veseli i dok uživamo u kreiranju glazbe sa vrsnim glazbenicima Rock n roll nebu propal. Ha, ha!

Nedavno si izjavio da je ''Johnny bio prejak autor, pa ste vas dvojica tek sada došli do izražaja''. No činjenica je kako je ''Azra'' ipak nezamisliva i bez vas dvojice što se potvrđuje i njenom glazbom. ako ti danas djeluju ta vremena?

Leiner: Azra je neponovljivi glazbeni fenomen. To je bio bend više ljudi okupljenih oko Jonnyijeve ideje. Iz onog komunističkog "mraka" Azra i danas sjaji neprolaznim sjajem.. Buntovni Jonny je bio svojevrsni poetski glasnogovornik naše generacije i cijelog tog prošlog urbanog Zagreba. Njegovi stihovi opipljivo iskreno opisuju Zagreb kojeg smo svi voljeli, u kojem smo živjeli i koji se odavno promijenio. Svega toga više nema, i mi idemo hrabro naprijed. Nazad se i onako ne može, to bi bili ''koraci u tami''.

Za razliku od Johnnyija koji smatra sevdah autentičnim zvukom ovih prostora, ti si se opredijelio za ne manje autentične ali sigurno ne tako rasprostranjene međimurske popijevke. No tvoja obrada je energična i gotovo rokerska.

Leiner: Mada vidim kako je tradicionalna etno glazba ustvari nepresušni izvor i izazov glazbenicima. Te su pjesme kao brušeni dijamanti dorađivane među nepreglednim generacijama u narodu. Mišo i ja vučemo Međimurske korijene pa je logično oslanjanje baš na tu narodnu baštinu. Na albumu smo uz 8 autorskih pjesama obradili 4 tradicionalne pjesme. Od toga su i tri plesna kola. Za to je ponajviše zaslužan moj prijatelj, Čakovčanec, Josip Dodlek. On ih je žestoko i fino aranžirao u pravom rock-stilu.

Johnny je nedavno izjavio kako je onomad osamdesetih svirao svoje pjesme između ostalih i zato što po njemu narodna muzika tada nikog nije zanimala. Tvoj i Hrnjakov povratak u narodni melos, na neki način, možda svjedoči da se i ukus publike i mjera vremena bitno promijenila. što ti misliš o tome?

Leiner: To je ustvari, djelomično točno. U ono doba tradicionalna muzika nije zanimala tek manji dio urbane mladeži, dok je masovno bila prisutna i prodavana u obliku surogata poznatog pod nazivom novokomponirana narodna muzika. Sigurno se toga sjećaš. Tko ne bi?. No ,krajem 80-tih godina sa općom globalizacijom na Evropskoj pa i svjetskoj glazbenoj sceni javlja se World Music koji spaja tradicijsku glazbu sa modernom. Nositelj te fuzije je poznati Peter Gabrijel. Danas imamo bezbroj inačica i pod žanrova tog spajanja. I kod nas ima sastava koji inkorporiraju autorski identitet u arhaičnu glazbu. Od Leba i soli, Azre preko Vještica, Šo Mazgoona, pa do današnjih Afiona ili Cinkuša.

Jurij Novoselić iz ''Psihomodo Popa'' na ovom novom albumu ''Viša sila'' potpisan je kao autor ili aranžer većine pjesama. Je li to i njegov glazbeni ukus ili je prevagnula činjenica druženja i susjedovanja na Gornjem gradu?

Leiner: Ma on je posve izuzetan lik. Juru znam još iz vremena Novog vala. Zajedno smo svirali u predstavama Kugla glumišta. Surađivali smo sve ove godine u raznim bendovima, kao što su: Haustor, Naturalna mistika , Vještice, Darko Rundek, Šo Mazgoon. Posebno cijenim njegovu muzikalnost i duhovitost koja se izražava u stvaranju pjesama i aranžiranju. Novoselići su, osim toga, svi redom talentirani glazbenici. Jurin sin Janko skladao je i odsvirao pjesmu ''Mađarska'', dok je pak Sergej Novoselić svirao violinu u pjesmi ''Viša sila''. Je, tak je to na Gornjem gradu, ha, ha!

Kao aranžer na novom se albumu pojavljuje i Arsen Dedić, Saher iz ''Vještica'' također, a Rundek u jednoj numeri pjeva prateći vokal. Kako usiješ okupiti sve te ljude oko svojih projekata?

Leiner: Dragog gospona Arsena Dedića poštujem kao čovjeka i kao kantautora. Na moju molbu napisao je pjesmu za mene. Neki dan me nazval vidno uzrujan, jer su na ozbiljnoj TV spomenuli dva najveća međimurska glazbenika, ozbiljnog kompozitora Josipa Štolcera Slavenskog i zamisli, moju malenkost Borisa Leinera. Grmio je kroz smijeh da on to mora prijaviti nadležnoj instituciji, da će on zauvijek iseliti iz takve zemlje poremećenih vrijednosti – ha, ha! Ma car, je kažem ti. Ostali živahni veterani novoga vala kao kaj su Sacher, Max, Rundek, Gulić, Pavlica i Santro ponajprije moji su prijatelji i vrsni glazbenici. Tak su se našli ponukanim i dragovoljno se odazvali na suradnju. Hah! Niš ih nisam moral silit. Majke mu. Tu bi izdvojio originalnog Sašu Sachera s kojim ponovo sviram u ''Vješticama'', i koji je ovdje za mene skladao pjesmu ''Curica''.

Kako si zadovoljan odjekom albuma ''Viša sila'' u medijima i kod publike. Planiraš li štogod novo?

Leiner: Mediji su prenatrpani našim otužnim političarima i kojekakvim šund pjesmama koje kvare našu djecu. Ne očekujemo ništa više od mogućeg- malo medijskog svjetla i snagu poruke. Snimili smo i tri video broja za pjesme: ''Vrela'' gdje redatelj spota je Gonzo, ''Ftiček veli'' gdje sam ja redatelj , i ''Dorica'' koju je režirao Mihael Vidas. Ovi spotovi mogu se pogledati na You tube. Za sada smo uglavnom usmjereni na koncertnu promociju Cd-a. Neako ispada da je koncert mjesto gdje se publikom ne može manipulirati za razliku od drugih pozicija. Kažem to zato što publika zna osjetiti i nagraditi iskrenost. Paralelno skupljamo nove pjesme za idući album

Da li ćeš i ti napisati kakvu knjigu, možda prevesti Platona ili Homera, recimo na međimurski. Vidim da je Štulić to učinio tako da je to preveo i napisao na neki nemogući jezik, mješavinu, koju se u medijima čak naziva ''johnnyijev jezik''?

Lenier: Ha, ha! Ma danas svatko piše knjige, pa zašto ne bi i ja? Ipak ne, fala Za takvo što nisam sposoban. Nisam upoznat sa Johnnyijevim književnim opusom, ali iskreno vjerujem da je zanimljiv pisac kao što je bio genijalan glazbenik..

Poznat si kao zanimljiv, svjež i originalan kipar. Posljednjih godina bilo je više izložbi za redom. Od kuda ti inspiracija za te radove, uglavnom su u bronci i predstavljaju nesvakidašnji doživljaj kada ih čovjek gleda.

Leiner: Ah, ta današnja umjetnost –kaj da velim? Izgleda kao da su se muze razbježale vrišteći. Ha, ha! U ime napretka umjetnost se srozala na osjetilnu zabavu. U konzumentskom svijetu ona je potrošna roba. Da živi sada, Michelangelo bi za Amerikance klesao ne jednu nego 100 Pieta, ne jednog nego 50 Davida dvostruko većih od originala, a Leonardo da Vinci bi za naftne Šeike slikao 100 Mona Liza sa povezom. Otužno uistinu. A ja ti se u tu modernu umjetnost ne razumijem. Držim se klasične stilizirane figuracije, manje sam podložan konceptualnim tendencijama. Zanima me čovjek i njegovih 1000 lica, žena i njenih 1000 sisa i guzica. u glini gnjetem ljudske strasti i pohlepu, otkopavam strahove i ljubavi. U mojoj bronci se iskri sam žar života. Bar ja to tako doživljavam. Duboko i iskreno, gene.

Na kraju što bi poručio našoj generaciji a i šire, a što te nisam pitao?

Leiner: Ovak! Ljudi moji, ako se koprcate u valovima života, zabrinuti za nabavku hrane, plaćanje stana i otplatu kredita, onda si morate kupiti Cede ''Viša sila'' koji i nakon više preslušavanja izaziva simptome sreće i blaženstva, ha,ha! Uz to, zbog predostrožnosti i nacionalnog pijeteta uputio bi mile pozdrave mladim Hrvaticama i upozorio ih na dolazak smaka svijeta 20.12. 2012.. Zaljubite se i ljubite prije nego svi skupa nestanemo u sajber spejsu. Jebi ga!