Evakuacija iz pakla Libije

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Spaljeni stroj na gradilištu

 Naš sugrađanin iz Zaboka koji je želio ostati anoniman ispričao nam je priču o evakuaciji radnika Vijadukta iz Libije. Kako je protekla ta pustolovina, u nekoliko situacija vrlo opasna, pročitajte u nastavku..

        Prije oko dvije godine radnici Vijadukta poslani su na rad u izgradnju ceste Nalut – Ghadamis, čija bi planirana duljina po završetku trebala iznositi tristotinjak kilometara. Do evakuacije je završeno oko 35% poslova gradnje ceste. Suradnja s libijskim vlastima bila je odlična i izvršeni radovi su uglavnom plaćeni. Vijadukt je u Libiji imao većinom stručno osoblje te je zapošljavao velik broj domaćih radnika, ali i radnika iz okolnih zemalja.
         Sve nevolje počele su neredima u Benghaziju, udaljenom više od 1500 kilometara zračne linije od kampa Ras Al Hud, u kojem su radnici bili smješteni u protekle dvije godine, otkad rade na cesti Nalut - Ghadamis. Kamp Ras Al Hud nalazi se nedaleko od dva sela - Sinawan i Sha'wa'. U tom trenutku nije se pomišljalo o odlasku iz Libije jer se smatralo da je sustav siguran i da ti neredi neće izazvati veće potrese. Uskoro su radnici koji su iz Benghazija svojim kanalima doznali kako će kroz samo nekoliko dana buknuti daleko veći neredi i prosvjedi. Tih je dana zapaljen stroj na čuvanom gradilištu koje se nalazi 60 kilometara od kampa. U tom trenutku se kod radnika počela javljati nesigurnost. Vodstvo kampa odlučilo je kako će na rad ići samo oni radnici koji nisu nesigurni pa je sedam radnika ostalo u kampu. Taj dan je došlo do malog smirivanja situacije u Libiji i već su idući dan radovi nastavljeni.
          
 Tijekom tog dana počele su dolaziti glasine o neredima u gradu Nalutu koji se nalazi 140 km od kampa, a uskoro potom i u gradu Ghadamesu. U tom trenutku naši su radnici postali svjesni da neredi neće proći i da je potrebna hitna evakuacija. Navečer je održan sastanak na kojem je odlučeno da se slijedeći dan asfaltira dionica ceste do gradića Drž i da se tijekom dana strojevi povuku u kamp.
          Halid, Libijac  zaposlen u Vijaduktu,  bio je važna karika jer je služio kao "oficir za vezu" s libijskim vlastima. On je obavijestio radnike kako im sigurnost u kampu više ne može biti jamčena zbog mogućeg napada pljačkaša. Naime, samo dan ranije opljačkan je kamp Geofizike udaljen tek tridesetak kilometara od kampa Vijadukta. Halid je ponudio smještaj u jednom selu, ali je nakon pola sata odustao od te namjere, jer se pojavila mogućnost plemenskog rata do kojeg ipak nije došlo.
          U tom trenutku pojavila se dilema glede puta evakuacije: Tripoli ili Ghadames? Uprava vijadukta u Zagrebu na čelu sa direktorom Joškom Mikulićem preuzela je organizaciju povlačenja i koordiniranja cijele akcije. Odlučeno je da se zbog visoke razine nesigurnosti u stanje u Ghadamesu ide na aerodrom u Tripoliju. Satelitski telefon bio je jedina sigurna veza sa Hrvatskom. Počela je evakuacija kampa u selo Sinawin, u kojem je stanovništvo pokazalo izvanrednu želju da pomogne našima. Čak su spriječili pokušaj krađe kamiona kojeg su čuvali do dolaska našeg čovjeka kojem su dali ključeve. Nisu ih htjeli dati niti Libijcima koji su radili za Vijadukt. Libijska policija također je pokazala punu profesionalnost i pomagala u sprečavanju krađe strojeva i opreme. Evakuacija u Sinawin je uspješno obavljena i strojevi su ostavljeni na čuvanju u tom selu.
          Oko ponoći je stigla potvrda da se ide prema Tripoliju. Konvoj sastavljen od četiriju osobnih automobila i triju autobusa krenuo je ujutro oko 8 sati. Na čelu konvoja bio je Halid koji je preuzeo odgovornost za sigurno putovanje do Tripolija. Halid je cijelo vrijeme organizirao svoje rođake i prijatelje koji se izmjenjuju u pratnji konvoja između naoružanih kontrolnih točaka postavljenih u svakom selu. Na putu do Tripolija bilo je oko 20 kontrola. Konvoj je pratila oružana pratnja u civilu s jednim vozilom. Od Naluta su uvijek bili drugi ljudi u pratnji konvoja, a sve je koordinirao Halid. Na pola puta je odlučeno da se na autobus izvjesi hrvatska zastava kao doprinos sigurnosti putovanja. Putovalo se isključivo danju jer je noć bila namjenjena pljačkašima.
          Kad je konvoj stigao pred Tripoli naši su ljudi shvatili da stanje u Tripoliju nije tako strašno kako mediji to prenose, već je relativno normalno. Uprava Vijadukta u Tripoliju poslala je suludi nalog prema kojem je cijeli konvoj morao ići po putovnice u prostorije uprave - u središtu grada. Probili su se kroz cijeli grad i našavši se u blizini uprave primaju novi nalog koji ih šalje natrag u zračnu luku. Kad su stigli na aerodrom bili su izgubljeni. Ispred aerodromske zgrade preko 10 000 ljudi čekalo je na evakuaciju. Putovnice u tom trenutku još nisu stigle. Bilo je tu radnika iz Belgije, Nizozemske i Italije koji su čekali evakuaciju vojnim avionima. Kad su ih priupitali mogu li primiti i naše radnike, oni su takvu mogućnost odbili opravdavši to činjenicom da smiju evakuirati samo radnike iz Europske unije.

         Situaciju je spasio jedan Libijac, zaposlenik Vijadukta. On je pristigao u zračnu luku kako bi pomogao svojim kolegama. Organiziran je odlazak po putovnice u upravu jer ipak nitko nije našao za shodno da ih dostavi u zračnu luku. Policija je u nekoliko navrata rastjerivala egipatske radnike kojih je bilo najviše. U svakom tom rastjeravanju nastajao bi stampedo u kojem su naši jedva izvukli živu glavu. Kako se bližila noć i hladnoća uspjeli su se skloniti pod nadstrešnicu kako više ne bi bili pod vedrim nebom, zaštićeni od ulice.
          Šef mehanizacije Josip Matasić uspio je kontaktirati Upravu u Zagrebu koja je isposlovala da naši radnici mogu ući u aerodromsku zgradu pod pratnjom policije. Uprava Vijadukta, na čelu s direktorom Joškom Mikulićem, dogovorila je evakuaciju vijaduktovih radnika sa bugarskim avionom. Kod ukrcaja na avion bilo je problema s gotovim libijskim novcem kojeg su naši imali za potrebe poslovanja u Libiji, ali je sve spasio Halid koji je telefonom sve riješio pa su se naši ukracali na avion i oko 8.30 krenuli put Sofije. U Sofiji su se prekrcali u avion koji ih je dovezao u Zagreb i tako je sve završilo.
          Radnicima Vijadukta u Libiji nije se obratio niti pružio pomoć nitko od strane Veleposlanstva RH u Tripoliju.
          Moram naglasiti da se prema pričanju mojeg sugovornika iskazalo lokalno libijsko stanovništvo iz sela Sinawin. U kritičnoj situaciji ponijeli su se prijateljski te su pružili nesebičnu pomoć. Potvrdila se uzrečica da su svugdje ljudi ljudi a lopovi su lopovi. Također, zahvaljuje upravi Vijadukta i direktoru Jošku Mikuliću, jer su sve poduzeli da Vijaduktovi radnici sretno stignu kući. Najbolji dokaz brige je podatak da je jedino Vijadukt izvukao sve radnike iz Libije. Nadamo se da će i ostali postupiti na isti način te sve koji su još uvijek u Libiji dovesti doma.

Nenad Kralj - www.zabok.org